,,ŽIVOT PIŠE PRIČE, A MOJA POČINJE DOLASKOM U BONA FIDE”: Danas sam ekonomski nezavisna, imam novi život

Nasilje nad ženama je ozbiljan oblik kršenja ljudskih prava. Ono što ga čini jednim od najvećih problema sa kojima se žene mogu susresti jeste kako ugrožavanje njihove slobode, tako i urušavanje njihovog integriteta i dostojanstva. Posljednja istraživanja ukazuju da je svaka treća žena u Crnoj Gori tokom života imala ili ima iskustvo porodičnog nasilja. Kako bismo skrenuli pažnju na ovaj problem, razgovarali smo sa štićenicama Otvorenog centra Bona Fide iz Pljevalja, koje su odlučile da sa nama podjele svoja iskustva. Svaka od njih priča svoju priču, a ovo je samo prva u nizu.

Ivana  M. štićenica je Otvorenog centra Bona Fide iz Pljevalja već pet godina. Otvorila je svoju dušu i ispričala nam kako je u najtežim momentima svog života pronašla mjesto gdje je sve moguće, ljude koji su bili tu za nju, priliku da započne novi život.

 ,,Prepuna bola, straha, poniženja i sramote, nisam znala kako da se ponašam. Plakala sam, osjećala se bespomoćno i nisam imala nikakva očekivanja. Prve noći mog boravka u Skloništu nismo spavale ni ja ni one. Razgovarale smo, zajedno plakale, tražile rješenja i razmjenjivale iskustva. Tog ranog jutra utonula sam u san bez straha, gledajući svog sina kako se smije u snu. Zaspala sam znajući da sam preko noći dobila nekoliko sestara, porodicu na koju mogu da se oslonim.

 

Moja poruka svim ženama žrtvama nasilja: Budite hrabre, vjerujte jedna drugoj i znajte da solidarnost mora biti životni princip svih nas, jer ženska podrška može promijeniti život svake od nas!

Prvi kontakt sa ženama koje rade u Skloništu, bio je topao, pun razumijevanja, sestrinski. Govorile su mi da sramota nije moja već nasilnikova, da mi vjeruju i da razumiju. Moje dijete je odmah po dolasku dobilo svu pažnju i nijednog momenta se nije osjećalo zapostavljenim ili ostavljenim. Sljedećih dana sam dobila svu moguću podršku. Počela sam se obučavati za šivenje i moj život je posle dugo vremena počeo dobijati smisao. Sklonište je polako postajalo moj drugi dom, a ostale štićenice moje najbolje prijateljice.

Danas, nakon pet godina, ja sam još uvijek štićenica Skloništa, jer svakodnevno odlazim tamo, pomažem drugim ženama, ali i sebi. Zahvaljujući sedmomjesečnom boravku u Skloništu, danas sam ekonomski nezavisna, a moje dijete živi bez straha, jer sada imamo novi, bolji život.

 

Jovana Đuričić