Ako​ ​stvarno​ ​vjeruješ,​ ​život​ ​će​ ​ti​ ​pružiti​ ​ruku

Danas prenosimo ispovijest​ ​​ ​jedne ​od​ ​štićenica​ ​Otvorenog  centra​ ​,,Bona​ ​Fide​” ​iz​ ​Pljevalja.​ ​Ovog​ ​puta​ ​svoju​ ​priču​ ​sa​ ​nama​ ​je​ ​podijelila​ ​Veselinka​ ​J.​ ​štićenica  OC​ ,,​Bona​ ​Fide”​ ​od​ ​2012.​ ​godine koja je ispričala​ ​​ ​kako​ ​je​ ​pronašla​ ​utjehu​ ​i​ ​snagu​ ​za​ ​novi,​ ​srećniji​ ​i bolji​ ​život.

…U braku sam živjela 20​ ​godina​.​ ​Stvarala​ ​život​ ​sa​ ​dvoje​ ​djece​ ​i​ ​radila​ ​sve​ ​što​ ​se​ ​očekivalo​ ​od  mene,​ ​kao​ ​supruge,​ ​ćerke,​ ​majke…​ ​20​ ​godina​ ​sam​ ​ćutala,​ ​slušala​ ​i​ ​trpjela.​ ​Plakala​ ​noćima,​ ​iza zatvorenih​ ​vrata,​ ​da​ ​niko​ ​ne​ ​vidi,​ ​da​ ​niko​ ​ne​ ​zna. Nakon​ ​20​ ​godina​ ​više​ ​nisam​ ​mogla.​ ​Nisam​ ​više​ ​mogla​ ​kriti​ ​modrice,​ ​pretamne​ ​podočnjake, ožiljke.​ ​Nisam​ ​više​ ​mogla​ ​kriti​ ​strah.​ ​Otišla​ ​sam​ ​u​ ​Sklonište,​ ​bez​ ​želje​ ​za​ ​životom,​ ​strahujući samo​ ​za​ ​svoju​ ​djecu,​ ​koja​ ​nisu​ ​bila​ ​mala,​ ​ali​ ​koja​ ​se​ ​nisu​ ​smjela​ ​suprostaviti​ ​ocu,​ ​nasilniku. Mislila​ ​sam​ ​da​ ​mi​ ​pomoći​ ​nema,​ ​da​ ​je​ ​sve​ ​uzalud.​ ​Mislila​ ​sam….ali​ ​nisam​ ​bila​ ​u​ ​pravu. Žene​ ​koje​ ​rade​ ​u​ ​Skloništu​ ​primile​ ​su​ ​me​ ​kao​ ​svoju,​ ​sebi​ ​ravnu​ ​i​ ​kao​ ​ženu​ ​koja​ ​zaslužuje​ ​da živi.​ ​Da​ ​živi​ ​najbolje​ ​i​ ​onako​ ​kako​ ​zaista​ ​zaslužuje!

Njena​ ​poruka​ ​svim​ ​ženama​ ​svijeta​ ​koje​ ​su​ ​žrtve​ ​nasilja​ ​u​ ​porodici​ ​je:​ ​Moramo​ ​postati​ ​subjekti svojih​ ​života,​ ​uzeti​ ​živote​ ​u​ ​svoje​ ​ruke​ ​i​ ​krenuti​ ​dalje​ ​jer​ ,,​Žene su snaga žena”!

 Razgovori,​ ​stisak​ ​ruke,​ ​zagrljaji​ ​i​ ​toplina​ ​koji​ ​su​ ​mi​ ​pruženi​ ​u​ ​tom​ ​trenutku,​ ​vraćali​ ​su​ ​mi samopouzdanje​ ​koje​ ​sam​ ​izgubila,​ ​a​ ​da​ ​se​ ​više​ ​i​ ​ne​ ​sjećam​ ​kada.​ ​Poslije​ ​toliko​ ​vremena,​ ​počela sam​ ​se​ ​osjećati​ ​kao​ ​ljudsko​ ​biće.​ ​Najednom​ ​sam​ ​imala​ ​pravo​ ​na​ ​svoje​ ​mišljenje,​ ​svoj​ ​stav. Naučila​ ​sam​ ​da​ ​se​ ​borim​ ​za​ ​svoje​ ​stavove.​ ​Osim​ ​toga,​ ​nisu​ ​samo​ ​volonterke​ ​bile​ ​te​ ​koje​ ​su​ ​mi ulivale​ ​snagu​ ​i​ ​sigurnost.​ ​Snagu​ ​su​ ​mi​ ​davale​ ​i​ ​druge​ ​štićenice​ ​koje​ ​su​ ​imale​ ​slične​ ​priče. Postale​ ​smo​ ​jedna​ ​velika​ ​porodica​ ​koja​ ​probleme​ ​rješava​ ​zajedno. Nakon​ ​8​ ​mjeseci​ ​boravka​ ​u​ ​Skloništu,​ ​razvela​ ​sam​ ​se,​ ​dobila​ ​ono​ ​što​ ​mi​ ​pripada​ ​i​ ​osnažila sebe.​ ​Danas​ ​živim​ ​u​ ​svojoj​ ​kući,​ ​sa​ ​svojom​ ​djecom,​ ​sretna​ ​i​ ​ekonomski​ ​jaka. Zahvaljujući Otvorenom​ ​centru​ ​Bona​ ​Fide,​ ​pokrenula​ ​sam​ ​sopstveni​ ​posao​ ​i​ ​što​ ​je​ ​najljepše​ ​od​ ​svega,​ ​sada sam​ ​u​ ​situaciji​ ​da​ ​pomažem​ ​drugim​ ​ženama. 

Njena​ ​poruka​ ​svim​ ​ženama​ ​svijeta​ ​koje​ ​su​ ​žrtve​ ​nasilja​ ​u​ ​porodici​ ​je:​ ​Moramo​ ​postati​ ​subjekti svojih​ ​života,​ ​uzeti​ ​živote​ ​u​ ​svoje​ ​ruke​ ​i​ ​krenuti​ ​dalje​ ​jer​ ,,​Žene su snaga žena”!